Poezija za odrasle...

Published on by R. Martinovic

Imam nešto veoma važno da vam ispričam. Onako, lično...O sebi...

Da li znate da sam odrastao na poeziji čika Jove Zmaja?

A i Ršumov rodni Ljubiš na Zlatiboru je, sasvim slučajno, na samo 30ak km od mog sela - pa mi je čika Ljubivoje, iako se ne znamo lično, uvek bio blizak, gotovo kao rođeni stric, a njegovu poeziju sam smatrao, nekako, svojom..

Listajući jutros stare knjige, naiđem, tako, na neke pesme koje me vratiše jedno 25 godina unazad.

Ko ne zna onu Jovinu

"Ima dete u selu,

ime mu je Laza

al ga zovu drukčije

materina maza" ?

A da li se sećate one o lenjom Gaši?

" I lončar je hteo biti
Al mu smrde lonci.
Zatim htede krojač biti
Al ga igla bode.
Što god Gašan poče radit,
Sve natraške ode!
Gašo, Gašo, lenji Gašo,
Šta će s tobom biti?"

( lončar je, u ovoj pesmi, zajednička imenica, prim.aut.)

Još kao dete sam se pitao gde je završio Laza materina maza, šta se desilo sa lenjim Gašom i zašto je baš želeo da bude lončar, ne sluteći da ću se sa obojicom sresti ponovo nakon neke dve i po decenije...

Za razliku od čika Jove koji se više bavio živopisnim ljudskim likovima, čika Ršum je uvek vešto balansirao između ljudskog i životinjskog carstva...

U zbirci poezije Zov tetreba mi je zapala za oko jedna živopisna pesma. Ide ovako

"Ja priznajem, nisam više kadra

da zadržim svoga Aleksandra.

On je krojač muških pantalona,

poznat širom gospodskih salona.

On dok šije mušku garderobu

često zove muškarce na probu.

To mi sadi jednu ljubomoru

direktno u srčanu komoru.

Šta on ima nekakvoga tipa

da okreće, da pipa i štipa?

Šta ima sa špenadlom u kosi

da ga pita s koje strane nosi?

Ja zaista više nisam kadra

da zadržim svoga Aleksandra"

Da vam priznam nešto - uvek sam bio na strani te devojke, a protiv Aleksandra. Jer, ko je on da se tako ponaša prema njoj? Nema smisla, zaista...

I nakon toliko godina od prvog čitanja ove pesme i dalje gajim ista, prezriva osećanja, prema tom bezobraznom Aci...Krojaču...

E, priča se da je nešto kasnije taj Aca krojač evoluirao...

A Ršum evoluciju opevao u sledećoj pesmi

"Ponašam se poput paše

Svi se samo mene plaše

Dosta mi je ove slave

Priznanja ce da me smlave "

I onda se, na ovu, tako lepo nadovezuje ona o lenjoj bubi koja kaže

" Usta su mu snažna

duša mu je drumska

obećanja lažna

a ćud mu je šumska"

E sad...U analizi ove pesme mi nikada nije bilo jasno da li se u prethodnim i sledećim stihovima radi o istoj osobi...Pazite sad ovo

" U školi ga ne vide

nema ni maturu
u muzeje ne ide

prezire kulturu "

Možda neko misli drugačije, ali meni ovo liči na jednog totalno drugog čoveka...

Elem, nakon sage o lenjim bubama, naravima i pašama, logično ide pesma koja je posvećena isključivo životinjskom carstvu, a ide ovako:

"Jednogrba kamila

začas se pomamila

Odmah se tu stvorila

i debela gorila

Onaj majmun sa grane

Misli to su banane

Ni reč nisu kazali

sve su odmah smazali

Ništa nisu slutili

pa su se zaljutili "

Zlonamerni bi rekli da bi se analiza ove poslednje mogla svesti samo na jedno - raspodelu plena nakon pobede na izborima.

Ali, pošto nisam zlonameran, a uz to i volim dečiju poeziju - reći ću da su to samo Ršumove pesme...

Inače, da sam ,opet, zlonameran kao što nisam - ovaj tekst bi mogao da ima i drugačiji naslov - Osvrt na savremenu političku scenu u Srbiji u poeziji Ršuma i čika Jove Zmaja.

Svaka sličnost sa istom, kao i sa nekim imenima, je, naravno, sasvim slučajna.

To be informed of the latest articles, subscribe:
Comment on this post